Onda kada znaš da vredi

Standard

Komentar jedne čitateljke na tekst koji sam napisala pre neku nedelju. Kada ljudi ovako odgovaraju znaš da pišu iz srca i znaš da ono što si napisao/la, iz svoje sobe u Beogradu, daleko od Sarajeva i svega što se dešavalo tokom devedesetih ima težinu. Da vredi. Ne samo pisanje, već svakodnevna, biću slobodna da kažem, borba. Sonja, hvala na ovom komentaru.

“Draga Maso,
zasuzila sam dok sam se osmjehivala citajuci tvoj tekst.

Moj tata je Sarajlija, kojeg je cudan splet okolnosti odveo/doveo u drugi grad. Tu je upoznao moju mamu. Nekoliko godina nakon toga, pridruzila sam im se i ja.

U Sarajevu nikad nisam zivjela. Odlazila sam, da. Moj posljednji rodjendan prije rata provela sam setajuci Bas-carsijom, a zapravo, istina je sljedeca – lebdjela sam od srece stiskajuci u rukama MIKIJEV ZABAVNIK, jer se nisam mogla cudom nacuditi kako je odstampan BAS na moj rodjendan. Ona SKIPERKA, Barbikina sestra/ko li vec bijase, koju dobih za rodjendan, u kupacem kostimu koji je mijenjao boje kad se potopi u hladnu vodu, uopste mi nije bila interesantna. Ni najmanje.

Sarajeva mog djetinjstva odavno vise nema. A ni mog djetinjstva. Nema zimovanja na Igmanu. Ni VESELE SVESKE. Posljednja koja je odstampana u sarajevskom OSLOBODJENJU, tik pred krah, kakve li ironije, sadrzala je moj crtez. SPREMNA ZA IZLAZAK, tako se zvao. Redakcija je zvala moju strinu, zaposlenu u OSLOBODJENJU, na seansu dijeljenja odusevljenja crtezom koji je poslala djevojcica, koja tek sto je krocila medj’ skolske klupe. Nema vise ni onog malog stana, ciji su podovi bili oblozeni plutom, pa prelakirani, a u kojem su me rodjake, u zanosu igre, gurnule sa kreveta na sprat. Sa sprata kreveta na sprat, preciznije. Nema vise igranja zmire i sakrivanja u zbunju ispred zgrade Centralnog komiteta. Ja vise tamo nemam kome ni da odem.

Zapravo, ja iz Sarajeva nikad nisam ni otisla. Jos uvijek sam ona djevojcica, koja se seta Bas-carsijom, a zapravo, lebdi od srece, jer je MIKIJEV ZABAVNIK odstampan bas na njen rodjendan. I dalje me uspavljuju buka trola, ulicna svjetla i sjenke krosnji drveca koja su se vidjela sa prozora sobe u kojoj sam prvi put pokusala da letim. I dalje cekam svoj primjerak VESELE SVESKE. Najvise na svijetu zelim da vidim svoj crtez odstampan na papiru koji se listao sam od sebe. I vjerujem da ce, nekim cudom, naci put do mene.

Cudesan je zivot. Cudesno je i to Sarajevo. Neki od ljudi od kojih sam najvise naucila, a najmanje vremena sa njima provela, prebivaju u tom gradu. Mom gradu. Nasem gradu. Sretali smo se na najcudnovatije moguce nacine, obicno negdje u bijelom svijetu. Vidimo se kad god ja dodjem iz bijelog svijeta. U medjuvremenu se cujemo. I redovno se smijemo, kao da nam je to jedino preostalo. Kao da nam od toga zavisi zivot. Radujem se svakom slovu koje mi poklone. Radujem se prvom iducem vidjenju, kad god se desilo. Koliko god trajalo. Makar to bio samo gutljaj, dva kafe. Znam da cu uzivati. Znam da ce me i taj gutljaj, ili dva, kafe, promijeniti. Nesto cu nauciti. I, znam da ce me, sigurna sam, dok me bude bolio svaki vidljivi ili nevidljivi trag ijednog ispaljenog metka, obuzeti onaj osjecaj topline, ona milina, koju osjetis samo onda kad si svoj na svome. I ja cu znati da sam kod kuce. Da sam svoja na svome. Reci ce mi to Miljacka koja tece mojim venama.

Lijepo je bilo citati te, Maso. Ljepse od toga je jedino znati da postoje ljudi koji misle svojom glavom, i koji gledaju, a pritom, nesto i vide. Ti stvaras svoj svijet. Vi stvarate svoj svijet. Tvoji drugari i ti. Za sebe. Za vas. Za sadasnji trenutak. Uzivajte u svakom trenutku koje DANAS moze da vam ponudi. Mozda ce to, jednog dana, ciniti i vasa djeca, i tako zivjeti. Ko zna. Vi ste, prosto zato sto postojite, takvi kakvi jeste, svakako na putu da dobijete veliku bitku svog zivota. Osim ako vec u tome niste uspjeli. Da budete svoji. Zbog takvih je svijet upravo onakav kakav i treba da bude. NAS. I svi su svuda dobrodosli.”

by: Sonja

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s